Vrste augmentacije kosti – koji se postupak odabire i zašto?

Kada se planira ugradnja dentalnog implantata, nije važan samo prostor na kojem nedostaje zub. Potrebno je procijeniti i visinu, širinu te kvalitetu čeljusne kosti jer upravo ona implantatu pruža potrebnu potporu. Ako je kosti premalo, implantat se ne može uvijek odmah postaviti u odgovarajući položaj.

U takvim se slučajevima može preporučiti augmentacija kosti, odnosno zahvat kojim se nadoknađuje izgubljeni koštani volumen. Pritom se ne primjenjuje ista metoda kod svakog pacijenta jer se vrsta i opseg nedostatka kosti razlikuju. Nekome nedostaje širina, nekome visina, dok je u stražnjem dijelu gornje čeljusti problem često povezan s položajem maksilarnog sinusa.

Nakon vađenja ili gubitka zuba kost više nije opterećena na isti način, zbog čega se s vremenom može postupno smanjivati. Gubitak koštanog volumena može biti izraženiji ako zub nedostaje više godina, ali i nakon parodontitisa, traume ili veće upalne promjene.

Nedostatak kosti ne mora uvijek biti velik niti se mora razvijati u istom smjeru. Ponekad je koštani greben dovoljno visok, ali preuzak za pravilan položaj implantata. U drugim slučajevima nedostaje visina, što obično zahtijeva složenije planiranje. Upravo zato odluka o zahvatu počinje pregledom i radiološkom dijagnostikom, a ne automatskim odabirom jedne tehnike. 

Vrste augmentacije kosti mogu se podijeliti prema tome u kojem smjeru nedostaje kost, ali i prema tehnici kojom se ona nadograđuje. Horizontalna i vertikalna augmentacija opisuju oblik nedostatka, dok vođena regeneracija kosti i koštani blok predstavljaju načine na koje se taj nedostatak može liječiti.

Ne postoji postupak koji je najbolji za svakoga. Izbor ovisi o položaju budućeg implantata, količini preostale kosti i veličini defekta, ali i o stanju zubnog mesa te ukupnom implantološkom planu.

Horizontalna augmentacija kosti

Horizontalna augmentacija provodi se kada je čeljusna kost preuska za stabilnu i pravilno usmjerenu ugradnju implantata. Nedostatak širine često se pojavljuje nakon dugotrajnog nedostatka zuba, osobito kada se koštani greben postupno stanjio.

Kod ovakvih defekata mogu se primijeniti koštane čestice prekrivene zaštitnom membranom ili koštani blok, ovisno o tome koliko širine treba nadoknaditi. Horizontalna augmentacija smatra se pouzdanom mogućnošću za povećanje širine grebena, no odabrana tehnika uvijek se prilagođava konkretnom nalazu. 

Vertikalna augmentacija kosti

Vertikalna augmentacija potrebna je kada čeljusna kost nema dovoljnu visinu. Budući da se kost tada mora nadograditi prema gore, zahvat je zahtjevniji od horizontalne augmentacije te traži pažljivo planiranje i stabilizaciju nadograđenog područja.

Ova vrsta zahvata može uključivati koštane blokove, membrane ili druge napredne regenerativne tehnike. Stručni konsenzusi navode da vertikalna augmentacija nosi višu stopu komplikacija i nešto manju predvidljivost od horizontalne, zbog čega je posebno važna pravilna procjena koristi i rizika za svakog pacijenta. 

Vođena regeneracija kosti

Vođena regeneracija kosti, poznata kao GBR, jedna je od često korištenih tehnika kod lokaliziranih koštanih defekata. Koštani materijal postavlja se na područje koje treba nadograditi, nakon čega se prekriva membranom.

Membrana štiti prostor i ograničava prerano urastanje mekog tkiva, čime se stvaraju uvjeti u kojima se može formirati nova kost. Ovisno o veličini defekta, GBR se može provesti istodobno s ugradnjom implantata ili kao zaseban zahvat prije implantacije. 

Augmentacija koštanim blokom

Kod izraženijeg nedostatka kosti ponekad se koristi koštani blok koji se oblikuje prema području defekta i učvršćuje na čeljust. Blok može biti izrađen od pacijentove vlastite kosti, a u pojedinim situacijama koriste se i drugi odgovarajući materijali.

Ovakav pristup najčešće dolazi u obzir kada čestični materijal sam ne bi mogao dovoljno stabilno nadoknaditi potreban volumen. Nakon razdoblja zacjeljivanja procjenjuje se je li se stvorila dovoljna količina stabilne kosti za nastavak implantološke terapije.

Sinus lift

U stražnjem dijelu gornje čeljusti nedostatak visine često je povezan s maksilarnim sinusom. Nakon gubitka gornjih pretkutnjaka ili kutnjaka kost se može smanjivati, dok se sinusna šupljina istodobno širi prema području na kojem se planira implantat.

Tada se može izvesti sinus lift, poseban oblik augmentacije kojim se pažljivo podiže sinusna membrana, a ispod nje postavlja koštani materijal. Zahvat se može izvesti kroz ležište budućeg implantata ili lateralnim pristupom, ovisno o količini preostale kosti i potrebnom povećanju visine.

Koštani materijali razlikuju se prema podrijetlu. Može se koristiti vlastita kost pacijenta, materijal ljudskog ili životinjskog podrijetla te sintetski koštani nadomjestak. U određenim se situacijama kombinira više materijala kako bi se iskoristila njihova različita biološka i mehanička svojstva.

Odabir ne ovisi samo o želji pacijenta, nego i o veličini defekta, potrebnoj stabilnosti i tehnici zahvata. Nijedan materijal nije automatski najbolji za sve situacije pa se odluka donosi kao dio individualnog kirurškog plana. 

Postupak započinje kliničkim pregledom i analizom dijagnostičke snimke. Na temelju dobivenih podataka procjenjuju se širina i visina kosti, položaj važnih anatomskih struktura te mogućnost istodobne ugradnje implantata.

Zahvat se najčešće izvodi u lokalnoj anesteziji. Nakon pristupa području koje treba nadograditi postavlja se odabrani koštani materijal koji se prema potrebi stabilizira membranom ili drugim pomagalom. Rana se zatim zatvara šavovima, nakon čega započinje razdoblje zaacijeljivanja. Postupci augmentacije pripadaju području oralne kirurgije i zahtijevaju plan koji uzima u obzir i kirurški i kasniji protetski dio terapije.

Kod manjeg nedostatka kosti implantat se ponekad može postaviti tijekom istog zahvata. Ako je augmentacija opsežnija, najprije se čeka da se područje dovoljno stabilizira, a implantacija se planira u zasebnoj fazi.

Nakon augmentacije mogući su oteklina, osjetljivost i blaža bolnost u području zahvata. Intenzitet tegoba ovisi o opsegu zahvata, a pacijent nakon postupka dobiva individualne upute za terapiju, prehranu i oralnu higijenu.

Tijekom oporavka obično se preporučuje:

• ne dirati operirano područje jezikom ili prstima
• birati mekšu hranu i žvakati na suprotnoj strani
• održavati higijenu prema dobivenim uputama
• izbjegavati pušenje i veće fizičke napore
• dolaziti na dogovorene kontrole

Razdoblje srastanja i stvaranja nove kosti traje nekoliko mjeseci, no točno trajanje ovisi o vrsti augmentacije, količini dodanog materijala i individualnom zacijeljivanju.

U Studio Dental Frntić odluka se ne donosi samo prema tome nedostaje li kost, nego prema obliku i položaju koštanog defekta te planiranom položaju implantata. Pregled i dijagnostička snimka pokazuju je li potrebna horizontalna ili vertikalna nadogradnja, GBR, koštani blok ili sinus lift.

Cilj zahvata nije dodati što veću količinu materijala, nego stvoriti stabilan i funkcionalan temelj za implantat. Zato se pacijentu prije zahvata objašnjava koja se metoda preporučuje, može li se implantat postaviti odmah i koliko bi mogla trajati faza zacijeljivanja.