Augmentacija kosti, kada je potrebna i kako se izvodi?

Odlučili ste ugraditi zubni implantat, ali vam stomatolog kaže da nemate dovoljno kosti u čeljusti. Zvuči zabrinjavajuće, zar ne? Augmentacija kosti je rješenje koje nudi moderna dentalna medicina. Ovaj postupak nadogradnje kosti omogućuje ugradnju implantata i onda kada prirodne kosti nedostaje. Ukratko, kirurg dodaje kost ili zamjenski materijal tamo gdje kosti nema dovoljno, stvarajući čvrst temelj za budući zub.

Gubitak zuba često povlači za sobom i gubitak čeljusne kosti na tom mjestu. Što dulje nedostaje zub, to se više kost može povući (atrofirati). Tako se može dogoditi da nakon nekoliko godina jednostavno nema dovoljno volumena kosti za čvrstu ugradnju implantata. Augmentacija kosti potrebna je upravo u takvim situacijama. Kada je kost postala preniska ili pretanka da drži implantat stabilno. 

Razlozi mogu biti dugogodišnja bezubost na tom mjestu, komplikacije poput teže parodontne bolesti ili trauma koja je oštetila kost. Također, u gornjoj čeljusti kod stražnjih zuba često dolazi do širenja sinusne šupljine nakon gubitka zuba, pa je visina kosti nedovoljna. U takvim slučajevima radi se posebna vrsta augmentacije zvana sinus lift – podizanje sinusa radi dodavanja kosti u područje iznad gornje čeljusti. Drugim riječima, uvijek kada rendgenski snimak pokaže da nema dovoljno kosti za implantat, rješenje je augmentacija ili nadogradnja kosti.

Augmentacija kosti uključuje dodavanje koštanog materijala u područje gdje ga nedostaje, stvarajući čvrstu podlogu za ugradnju implantata.

Augmentacija kosti danas je rutinski oralnokirurški zahvat. Oralni kirurg obavlja zahvat u lokalnoj anesteziji, tako da je potpuno bezbolan za pacijenta. Sam postupak ovisi o tome koliko kosti nedostaje i gdje. Ako se radi o manjem defektu, kirurg može istovremeno obaviti augmentaciju i ugraditi implantat. Kod većih nedostataka, međutim, prvo se nadogradi kost, a implantat se postavlja tek nakon što nova kost zaraste i ojača. Taj period zarastanja obično traje nekoliko mjeseci, često oko 6 do 9 mjeseci, ovisno o opsegu zahvata.

Materijal kojim se kost nadograđuje može biti različit. Najbolja opcija je uvijek pacijentova vlastita kost (tzv. autologna kost), primjerice uzeta s drugog mjesta čeljusti ili tijela, jer takav graft ima najveći potencijal srastanja. Alternativa su umjetni koštani materijali koji mogu biti sintetskog ili životinjskog podrijetla. Ti biomaterijali najčešće dolaze u obliku granula i služe kao “punilo” koje potiče tijelo da stvori novu kost. Kod manjih i srednjih defekata umjetna kost vrlo dobro nadomješta potrebni volumen, a zahvat je nešto jednostavniji i manje invazivan nego s uzimanjem vlastite kosti. Nerijetko se primjenjuje i kombinacija autologne kosti i umjetnih materijala – primjerice, pomiješa se malo vlastite kosti s biomaterijalom kako bi se poboljšalo stvaranje nove kosti. 

Zašto baš ta kombinacija? Vlastita kost donosi žive koštane stanice i faktore rasta, dok dodani biomaterijal popuni volumen i služi kao potporna struktura (scaffold) za izgradnju kosti. (Detaljnije o odabiru između umjetne i životinjske kosti te njihovim prednostima možete pročitati u zasebnom vodiču: umjetna ili životinjska kost.)

Oralni kirurg nakon postavljanja koštanog grafta prekriva područje posebnom membranom i zatvara gingivu šavovima. Slijedi faza cijeljenja tijekom koje se umetnuti materijal postupno integrira s vašom prirodnom kosti. U nekim slučajevima paralelno se postavi i implantat, dok se u drugima pričeka da novonastala kost ojača. Kada proces regeneracije završi, novoizgrađena kost postaje dovoljno čvrsta i obimna da sigurno primi dentalni implantat.

Augmentacija kosti zvuči ozbiljno, ali za iskusnog oralnog kirurga to je prilično predvidljiv i siguran zahvat. Tijekom zahvata nećete osjećati bol zahvaljujući anesteziji, a nakon njega moguće je tek nekoliko dana blage neugode, oticanja ili osjetljivosti. Većina pacijenata već nakon 2-3 dana nastavlja sa svojim uobičajenim aktivnostima, pridržavajući se uputa liječnika. Važno je održavati dobru oralnu higijenu i uzimati propisanu terapiju (npr. antibiotike, ispirati antiseptičkim vodicama) kako bi cijeljenje proteklo uredno. 

Kod specifičnih zahvata poput sinus lifta dobit ćete i posebne naputke, primjerice, nekoliko dana treba izbjegavati jako ispuhivanje nosa ili kihanje kako se pritisak ne bi prenio na područje grafta. Svi ovi savjeti pomažu da se ugrađeni materijal uspješno poveže s kosti i da zahvat u potpunosti uspije.

Na kraju, bitno je naglasiti da manjak kosti više nije nepremostiva prepreka za ugradnju implantata. Zahvaljujući augmentaciji, čak i pacijenti s izrazitim gubitkom kosti mogu dobiti nove, čvrste zube. Ključ uspjeha je u dobroj planifikaciji i stručnosti kirurga. Uz pravilan pristup, vaša kost može se regenerirati do te mjere da sigurno nosi dentalni implantat i omogući vam povratak osmijeha te normalne funkcije žvakanja.