Ako vam desni često krvare, imate zadah kojeg se ne možete riješiti unatoč pranju zuba ili vam je stomatolog detektirao parodontne džepove, vrlo vjerojatno imate parodontitis (u svakodnevnom govoru često zvanom “parodontoza”). U takvim kliničkim situacijama estetsko čišćenje i poliranje zuba nije dovoljno.
Potrebno je ciljano i temeljito uklanjanje bakterijskog plaka i kamenca ispod ruba desni. Upravo tu ključnu ulogu preuzima scaling i root planing, postupak koji se u suvremenoj stručnoj terminologiji naziva subgingivalna instrumentacija, a kolokvijalno se zna kao “kiretaža” ili “dubinsko čišćenje”.
Što znači subgingivalna instrumentacija
Subgingivalna instrumentacija definira se kao skup nekirurških terapijskih postupaka koji se izvode pažljivo prilagođenim ručnim instrumentima (parodontološkim kiretama) ili strojno pogonjenim zvučnim i ultrazvučnim aparatima. Ovi instrumenti specifično su dizajnirani kako bi sigurno dosegli površine korijena zuba duboko u okruženju ispod razine zubnog mesa te mehanički uklonili tamo nataloženi plak i kamenac.
Bitno je naglasiti: cilj ovog zahvata nije “izglancati zub”, nego fizički odstraniti infektivni materijal koji održava upalu unutar parodontnog džepa. Obradom se površina korijena čini glatkom što izravno omogućuje stabilizaciju i zacjeljivanje okolnog mekog tkiva.
Gdje se scaling i root planing uklapa u plan liječenja?
Liječenje parodontitisa provodi se kroz precizno definirane faze, usklađene s aktualnim europskim smjernicama:
Kako izgleda postupak u ordinaciji?
Procjena prije tretmana
Prije pristupa samom čišćenju obavlja se detaljan parodontološki pregled. On uključuje mjerenje dubine parodontnih džepova oko svakog zuba, procjenu krvarenja pri sondiranju (krvarenje = upala) te mjerenje količine plaka.
Ovaj klinički pregled iznimno je važan jer će na temelju točnog nalaza stomatolog ili parodontolog odrediti hoće li se pristupiti obradi po kvadrantima čeljusti ili će se raditi cjelokupna obrada uta u jednom posjetu. Također se procjenjuje potreba za primjenom anestezije i definiraju se ciljevi terapije po pojedinim regijama.
Obrada po kvadrantima ili cijelih usta unutar 24 sata
Subgingivalna instrumentacija može se izvesti tradicionalnim pristupom, gdje se u jednoj posjeti obrađuje jedan ili dva kvadranta, ili kroz protokol obrade cijelih usta unutar 24 sata (full mouth disinfection). Odabir protokola ne znači da je jedna metoda superiornija drugoj, već se pristup bira isključivo prema logističkim mogućnostima i općem stanju pacijenta – ovisno o tome koliko regija zahtijeva obradu te kako pacijent individualno podnosi stomatološke zahvate.
Boli li dubinsko uklanjanje plaka?
Kako bi tretman bio potpuno komforan i ugodan, scaling i root planing, dubinsko uklanjanje plaka provodi se uz primjenu lokalne anestezije, što osigurava bezbolnost čak i kada su prisutni dublji parodontni džepovi i izraženija upala tkiva. Nakon što učinak anestezije prođe, moguća je pojava prolazne osjetljivosti zuba na termičke podražaje i lagana nelagoda u desnima.
Ovo je posebno često jer se upala smanjuje, oteklina desni splašnjava, a površina korijena postaje “otkrivenija”. Ovakva postoperativna osjetljivost usko je povezana s prirodom dubinske obrade i očekivani je dio procesa smanjenja upale.
O očekivanjima i mogućnostima uzimanja analgetika svakako porazgovarajte sa svojim stomatologom.
Što je s dodatnim metodama: vodice, antibiotici, laser?
Prema europskim smjernicama za liječenje parodontitisa, koje se slijede i u Republici Hrvatskoj, primjena lasera kao zamjene ili dodatka subgingivalnoj instrumentaciji nije rutinski sugerirana, jednako kao ni fotodinamička terapija.
Što se tiče primjene antiseptika ili antibiotika (bilo lokalnih u džep ili sistemskih), stručne smjernice ostavljaju otvorenu preporuku, što znači da je ključ u individualnoj kliničkoj procjeni liječnika, a ne u automatizmu primjene kod svakog pacijenta. Antiseptičke vodice za ispiranje na bazi klorheksidina mogu se razmotriti isključivo kao privremeni dodatak terapiji na strogo ograničeno razdoblje.
Re-evaluacija: kako znamo da je terapija djelovala?
Završetak druge faze terapije nije kraj liječenja. Nakon određenog vremena slijedi klinička re-evaluacija. U tom posjetu ponovno se mjeri dubina džepova i procjenjuje razina krvarenja i plaka.
Ako se džepovi značajno smanje, a krvarenje potpuno nestane ili se bitno reducira, to je jasan klinički znak da je upalno opterećenje stavljeno pod kontrolu. Ako pak i dalje zaostanu rezidualni, duboki džepovi koji ne reagiraju na terapiju, prelazi se na planiranje treće faze – kirurškog liječenja.
Potporna terapija je dio liječenja, a ne opcija
Dugoročna stabilnost nemoguća je bez potporne parodontne terapije (PPT). Kontrolni posjeti i profesionalno održavanje planiraju se u intervalima od 3 do najviše 12 mjeseci, ovisno o individualno procijenjenom riziku svakog pacijenta.
U ovoj se fazi dodatno naglašava važnost svakodnevne upotrebe interdentalnih pomagala (poput interdentalnih četkica) kao neizostavnog dodatka klasičnom četkanju, dok se obični zubni konac ne sugerira kao prvi i jedini izbor za pacijente s poviješću parodontitisa. Za konačnu, dugoročnu stabilnost presudni su i faktori rizika o kojima pacijent sam odlučuje: trajni prestanak pušenja i pedantna kontrola razine šećera u krvi kod dijabetičara.